s p i n

Uvijek kad promislim:
sve je dobro,sve je ok
dogodi se-nešto.

Više se uopće ne čudim.

Možda treba prestati razmišljati.

Prestati razmišljati jednako je moguće kao

popeti devu na Himalaju ili krdo deva.

Papirnato srce grijem u tišini
upaljačem na plin.

Ponekad stavljanje maski pred drugima
tek je na njihov nesvjesan način inicirana zabava.
Poslije slijedi gađenje.

Zagrij me jer još
nije dovoljno vruće
Ljetni pljuskovi

poklanjamo si krugove,
čini mi se,
svidjet će nam se.

Sjene se povlače.
Brišem prašinu s objektiva.
Okidač je lagan noćas.
Okidam na tebe.

palim-gasim, palim-gasim, palim-gasim jutro
Koji dio dana da zalijem vrelom vodom
i zaspem snom pravednika?

Mikrovalovi čežnje dopiru sa udaljenog otoka do mene.
Bez paranoje očekujem javljanje.
Raskrvavljenih pluća udišem glazbu dok
Klavirskim tipkama okrećem stranicu.

U duboku posjekotinu zemlje polažem zadnje kostimirane
otiske po kojima prepoznajemo prošlost.
Po vremenu koje je bilo i koje će biti ne smijemo se prepoznavati.

Osluškujem bubanj u srcu kako bubnja. Po rubu vulkana povlačim
okomite crte.

Samo zato što osjećam.

Osluškujem se iznutra. Ponekad mi se čini
da savršeno poznajem pokrete svoga tijela.
A onda sanjam ptice i neku djevojku koju ne vidjeh godina.
Ime joj je Alma.Gledah Almodavara, i shvatih da Alma iz mojih
snova je duša koju osluškujem.

koliko nam puta trebaju uništiti

povjerenje da bi nas uvjerili

da im stvarno ne trebamo vjerovati?

sjene u mraku
crtam po tvome licu
bezgraničnosti

prijeporno je
znati da i najveći
često pogriješe

još uvijek raste
potražanja za glupošću
nepromišljenost